Upravljanje projektnim ciklusom - primjer

Danas se dosta piše, govori i raspravlja o „društvu znanja“. U tom kontekstu se posebno stavlja naglasak na obrazovanje, istraživanje, tehnološki razvoj, inovacije i poduzetništvo. Pri tome se važna komparativna prednost u kompetitivnosti ostvaruje povezivanjem istraživanja i industrije, podizanjem razine inovativnosti u poduzeću ili instituciji te izgradnjom održivog sustava koji integrira sve spomenute komponente, ali i omogućuje nove oblike partnerstva i promišljanje o etičkim i socijalnim aspektima razvoja. Taj holistički pristup se može pratiti u važnim politikama kako u Hrvatskoj, tako i u Europskoj uniji [3].

Očigledno je da su preduvjeti za podizanje kompetitivnosti i poticanje održivog razvoja, donošenje i provođenje mudrih razvojnih politika te osiguranje znatnih financijskih sredstva koji taj razvoj podupiru. Tako primjerice u Europskoj uniji postoje tri ključna instrumenta za potporu istraživanju i inovativnosti. To su Strukturni i kohezijski fondovi (engl. Structural Funds and Cohesion Fund), Okvirni program za istraživanja i inovacije (engl. Horizon 2020) te Okvirni program za inovacije i kompetitivnost (engl. Competitiveness and Innovation Framework Programme - CIP). S druge strane podržavaju se i integriraju postojeće europske mreže koje služe temeljnim istraživanjima (COST) te potiču inovativne tržišno orijentirane projekte (Eureka). Te mreže uspješno djeluju na europskom prostoru u posljednjih tridesetak godina, a sada ih se financijski i logistički pomaže iz centralnih fondova EU-a, jer je prepoznato da bitno doprinose stvaranju jedinstvenog europskog prostora za istraživanje i razvoj (engl. European Research Area – ERA).